Što mi radimo?

Hi From Zagreb Croatia,

Let me start by telling you where I am, what I am doing and how I got here. I am in Zagreb which is the capital of Croatia and I am staying in a church….definitely a first time experience for me! I was invited here by Pastor Andrew Vuksic and his wife Danielle. They have an organization called Lighthouse of Life and Project Life working with orphans,foster children and the Romie Village children.

Tony3I met Pastor Andrew when he was in FL through my friend Rob who I met at a red carpet premiere for The Lost Medallion at Cinema Paradiso that I helped arrange for my friend BJ Behnken. I met BJ when my Keller Williams Realty Professionals office took on Hope South Florida as our Red Day Project and landscaped, painted,stocked the pantry and built out a playground for the children.

It is amazing how one thing leads to another and we all connect! So here I am having an incredibly rewarding and fantastic experience working with them and these incredible children. They truly touch your heart and there is one boy Boris 17 years old that is an amazing artist. I have attached a picture of him with three of his pieces and it barely represents what an amazing talent he is.Tony2

He showed me so many other things he has done and I was blown away! I also attached a picture with Melisa who drew that picture for me and signed it “To Toni From Melisa”….she stole my heart :)

Tony1

The staff here are fantastic, all young energetic and loving. I have never felt more included or loved and Jovan and I take long walks around the lake and have great conversations.

I’m also taking this fabulous opportunity to work on opening up and finding a Master Franchisee to bring KW Worldwide to Croatia and the Balkins. I have some unbelievable meetings set up and through Pastor Andrew and his staff’s contacts I am meeting the right people. Today I have a meeting with the president of the Real Estate Association of Croatia.

I have been posting some pictures on Facebook so check them out when you get a chance.

Live with passion,

Toni

Translated to Croatian – Prevedeno na Hrvatski:

Pozdrav iz Zagreba, iz Hrvatske,
Za početak bi vam htjela reći gdje sam, što radim i kako sam ovdje došla. Nalazim se u Zagrebu, to je glavni grad Hrvatske. Ovdje sam smještena u crkvi i to je prvo ovakvo iskustvo za mene. U Hrvatsku sam došla na poziv pastora Andrije i njegove žene Danijele. Oni imaju organizaciju nazvanu Svjetionik Života, i u sklopu Projekta Život rade s djecom iz domova, udomiteljskih kuća i djecom iz Romskog naselja.
Pastora Andriju sam upoznala kada je bio na Floridi, s njime me upoznao moj prijatelj Robert, a njega sam upoznala preko moje prijateljice BJ Behnken na premjeri filma Izgubljeni medaljon u kinu Paradiso. BJ sam upoznala na jednom dobrotvornom događaju u koji je bila uključena moja tvrtka.
Divno je kako jedna stvar vodi drugoj i kako smo se svi povezali. Tako sam ja došla u Hrvatsku gdje sam doživjela jedno predivno iskustvo, i osjećam se zaista blagoslovljeno radeći s njima i ovom nevjerojatnom djecom. Djeca su uistinu dirnula moje srce, u udomiteljskoj kući sam upoznala sedamnaestogodišnjeg dječaka Borisa koji je nevjerojatan umjetnik. U blog sam umetnula fotografiju na kojima se on nalazi sa svoja tri predivna rada koji samo djelomično prezentiraju njegov nevjerojatan talent. Pokazao mi je i mnoge druge svoje radove kojima sam također oduševljena. Umetnula sam i svoju sliku sa Melisom koja mi je poklonila crtež koji je izradila za mene i potpisala ga “Za Toni od Melise”, ova djevojčica je osvojila moje srce.
Osoblje ovdje je predivno, svi su mladi, ljubazni i puni energije. Nikada se nisam osjećala toliko prihvaćeno i voljeno. Jovan i ja često šećemo oko jezera i provodimo vrijeme u divnim razgovorima.
Živite ispunjenim životima,
Toni Tagliano
Gostujući bloger Projekta Život

 

Petak 14.12.2012 - Božićno slavlje

a 3869_10152373990660525_17537099_n a 6645_10152374009730525_25977838_n a 281701_10152373977005525_88668965_nI ove godine naša je udruga organizirala veliku Božićnu večeru za ljude iz romskog naselja Lončarevo. Grupa volontera zajedno s nekoliko pomagača iz tog naselja pripremili su večeru i uredili prostor kako bi ljudi uživali i proveli predivne trenutke propraćene Božjom riječi. Sve se ovo održavalo  u prostoru pokraj farme nedaleko Čakovca na području poznato kao Poleve. Pošto je to mjesto udaljeno 30-tak kilometara od Lončareva, organizirali smo prijevoz kako bi ljudi mogli doći. Odmah nakon njihovog dolaska, roditelji i njihova djeca već su se zabavljali i uživali u dječjoj radionici gdje su pjevali, plesali i učili Božju riječ. Nakon toga smo se svi preselili u prostoriju pored gdje su bili postavljeni veliki stolovi i gdje se kasnije održavala večera te smo prije toga smo slavili Boga pijesmom te je naš pastor Andrija podjelio kratku poruku iz Biblije. Nakon večere smo podjelili poklone svima. Svi zadovoljni su se ukrcali na autobus i krenuli natrag svojim domovima. Evo malo slika kako bi mogli pogledati što se točno događalo.

 

8. Studeni 2012. Poplava u Pušćinama !!!

Često gledamo u vijestima o nevoljama koje zadese neke krajeve; oluje, tajfuni, poplave, potresi… i već smo navikli gledati takve stvari na TV-u. No, kada se to desi nama, ili našim bližnjima, neočekivano te nesreće poprime sasvim novu dimenziju; postaju nam strašnije, teže, bolnije. Tek tada nam postaje jasnije kako je svaka od tih vijesti kojima smo bombardirani nekom donjela silnu bol i propast. Svaka ta stvar koju promatramo opušteno iz našeg naslonjača je nečija katastrofa.

Naši dragi prijatelji u Pušćinama, mjestu blizu Drave neposredno prije Čakovca bili su nenadano poplavljeni! Preko noći voda se razlila preko polja i prodrla u mnoge kuće, pa tako i u kuću naše Karmen i u crkvu pored. Tko nije iskusio iz prve ruke teško može pojmiti koliko razaranja i uništenja donosi voda koja se razlijeva. Zamislite kakav bi nered u vašoj sobi napravila jedna jedina kanta vode izlivena u veliku teglu punu zemlje vaše sobne biljke – a sad to pomnožite sa tisuću! I dobili ste tek 10 centimetara vode u sobi. Pomislite sad kako to mora biti kad imate 2 metra vode u kući!

Srećom, ovi dobri ljudi imaju mnogo prijatelja, i sakupilo nas se preko pedeset kako bismo spasili što se spasiti da sa njihovog velikog imanja, iz kuće i iz crkve. Voda je izbačena, ali svaka stvar koju voda može oštetiti je uništena, a sve je prekriveno blatom i prljavštinom. Trava i mulj prekrivaju pod, zidove, svaku pojedinu stvar. Pogledajte oko sebe, po svojoj sobi i pokušajte zamisliti da je svaka stvar koju vidite potpuno mokra, puna vode i prekrivena blatom…

Čovjek u toj situaciji ne zna čega bi se primio! Zapravo treba svaku stvar iznjeti van – one koje se ne daju spasiti valja baciti, a one koje se mogu oprati, valja prati, čistiti, i onda se pitati kamo s njom, jer je sve i dalje u blatu. Kada se isprazni prostor (sve sobe, kuhnja, kupaona, hodnik, ostavke…) prvo treba blato izbacivati lopatama i tačkama, pa šmrkom sve zidove i podove prati pod mlazom vode – i onda izbacivati tu prljavu vodu, i potom sve ponoviti – a zatim strugati boju koja se ljušti sa zidova, trgati parket, sve to izbacivati, i ponovo prati, hladnom vodom koja ledi ruke, u  mjesecu Studenom.

Dobra organizacija spašava stvar; umjesto da trčimo uokolo poput muha bez glave, Karmen nas dijeli u grupe i svakoj zadaje točno određene zadatke. Puno je lakše tako, kad tu zbrku podjeliš na manje djelove. Čovjek se može posvetiti zadacima kao što je izvlačenje namještaja iz blata ili struganja zidova – pa čak i tako banalnima kao što je pranje teglica sa medom, unatoč tome što ih je bilo nekoliko stotina!

Ovakvo temeljito uništenje me vraća u mislima na početak 90-tih, na ratna područja i isto takvo potpuno i besmisleno uništavanje stvari i zgrada. Gledam podrum te crkve; uništen i razbacan namještaj, mnoštvo stvari koje su tako potpuno izgubile svrhu i namjenu, oblik i sadržaj i u trenutku postale jednostavno – smeće. Kad čovjek zakorači u taj svijet, kao da se našao u prostoru gdje više ne vrijede uobičajeni standardi i pravila. Tu valjda leži i razlog što u ratu čovjek tako lako postaje nečovjek, što civilizacijski dosezi i dobrota u trenutku padaju pred niskim pobudama i griješnom prirodom. Ipak, ovdje je prisutna jedna jasna razlika, koja ova zbivanja postavlja vrlo daleko od ratnih strahota; svi ljudi ovamo su došli kako bi pomogli i činili dobro. Duh koji vlada ovdje je duh blaženstva, ruka koja se nadvija je ruka blagoslova, i zbog toga je sveukupna atmosfera, unatoč svem uništenju, zapravo atmosfera radosti i sreće.

 

6. Srpanj 2012. Druženje sa Romskom djecom u Lončarevu

Selo Lončarevo, nedaleko Murskog Središća u Međimurju je tek jedno od mnogih sela gdje žive Romi – u uvjetima koji su još uvijek znatno ispod današnjih normi za civilizirani život. Ipak, velikih promjena i napretka u posljednih dvadesetak godina očigledno ima; zidane kuće, asfalt, struja, voda… pa čak su i kućni brojevi istaknuti na kućama; sitan detalj kojeg je ne tako davno u Romskim naseljima bilo nemoguće vidjeti.

 

 

 

 

 

Odlazimo u takva mjesta na druženje sa odraslima i sa djecom, organiziramo male zabavne programe; pjesme, igrokaze, čitanje tekstova iz Dječje Biblije i naravno igru i razgovore. U druženju sa djecom vrlo brzo saznajemo koji ih problemi najviše muče; škola! Zato organiziramo radionice u kojima podučavamo male grupe kako riješiti konkretne probleme; matematika, fizika, kemija, hrvatski jezik…

Igra sa djecom je jednostavna i vesela, oduševljeno prihvaćaju naše društvo i silno su željni naše pažnje. Njihov jezik je dodir, a neposrednost i neusiljenost način komunikacije. Vjerujem da ćemo – uz dosta truda i rada, naravno! – postići da ne zaostaju u obrazovanju, kako bi imali dobre šanse za uspjeh u današnjem dinamičnom svijetu.

David je, kao i uvijek, u centru dječje pažnje. Njegova otvorenost i pristupačnost osvajaju svačije povjerenje pa svaki puta naše druženje završi time da djeca skandiraju njegovo ime!

1. Srpanj 2012. Piknik na Jarunu

Služiti Bogu je najveličanstvenija stvar u životu. U posljednjih se nekoliko tjedana kod nas puno toga događa. Počnimo s djecom u Zagrebu. Naš mladi koordinator David je izuzetan s djecom, ona ga naprosto obožavaju. Prošlog je utorka na primjer okupio svu djecu iz susjedstva pa su igrali nogomet više od sat vremena. Nakon toga svi su sjeli oko njega kako bi se odmorili i popili nešto, te su započeli raspravu o razlikama među ljudima. Svi su bili sretni kad je David podjelio s njima par redaka iz Biblije gdje piše da Bog ne pravi razliku i da smo u njegovim očima svi isti. Također je proveo dosta vremena s njima prošle subote gdje su pričali o prijateljstvu. Djeca su bila prilično uzbuđena kad je riječ o Bibliji, te su tražili Davida čak i u ponedeljak, kako bi ga pitali što nam Biblija govori o vezama. Baš su slatki, zar ne?

Kao što već znate svaku srijedu i četvrtak kod na se razgovara i raspravlja o raznim temama iz Biblije i to na hrvatskome i engleskome jeziku. Desila se zanimljiva stvar prošlog tjedna: počeli smo raspravljati u srijedu a završili u četvrtak! Tema nam je bila baš zanimljiva: Da li je Isus bio žrtvovan tek zbog naših grijeha ili još bio i kažnjen zbog njih? Ukoliko želite saznati odgovor na ovo i moga druga pitanja toplo preporučam da nam se pridružite! Na kraju reasprave, vjerujem da smo dobili poprilično jasne odgovore iz Biblije.

Petak je dan rezerviran za odlazak u Romska naselja u blizini Čakovca. Ne trebam ni spominjati koliko im mi uživamo služiti. Ovog puta smo krenuli malo ranije nego uobičajeno, a razlog tome je bio bojanje učilišnog centra u samom naselju. Ali zbog nekih razloga to se nije dogodilo, što nam je dalo malo više vremena kako bi podjelili Božju riječ kako s djecom tako i s odraslima. Djeca su uživala o priči o Noi te su izrađivali papirnate brodiće, slične Noinoj lađi. Bili su presmješni kad su htjeli ukrcavati životinje na njih kako bi ih spasili od nadolazećeg potopa. Za to vrijeme ja sam sjedio s grupom odraslih ljudi iz sela te smo vodili vrlo zanimljiv razgovor. Jedna me je gospođa pitala da li je u redu imati sliku Boga u svom domu. Zanimljivo, zar ne? Iskoristio sam priliku podjeliti s njima priču o djevojčici koja je uvijek crtala za vrijeme trajanje nastave. Jednog dana je zaboravila na vrijeme i dok je bila zanesena u crtanje, profesorica je dolša do nje i upitala je što to crta. Rekla je da crta Boga. Onda je profesorica rekla da nitko nezna kako Bog izgleda, a djevojčica je odgovorila da će onda svi znati kad dovrši sliku. Ova nas je priča odvela do Biblije. Objasnio sam im kako Bog ne želi da stvaramo idole i bez obzira na to da li ga možemo vidjeti ili ne, vjerom uvijek možemo osjetiti njegovu prisutnost. Podjelio sam evanđelje s njima te sam ih ostavio da malo razmišljaju o onome što sam rekao. Siguran sam da će Bog djelovati u njima te skrenuti im pozornost u odabiru njihova puta.

Kad smo stigli natrag u Zagreb, započeli smo s pripremama oko nedjeljnog piknika. Moram pomenuti da uprkos tome što je bilo prevruće, proveli smo predivan dan s ljudima iz naše zajednice. Imali smo puno zabavnih igara te smo iskoristili svježinu jezerske vode kako bi se rashladili. Prije ručka smo se svi okupili te smo pjesmom slavili Boga a nakon toga sam ja podjelio priču iz mog osobnog života, koja je hvala Bogu imala sretan kraj. Najvažnije je da nam Božja ljubav treba biti utočište i da ne trebamo sumnjati u njegovu ljubav. Isus je bio na križu zbog naših grijeha što znači da bolji primjer ljubavi niti ne postoji. Završili smo sa još jednom pjesmom te smo se pomolili za hranu. Bio je to odličan roštilj, hvala Kreši koji ga je pripremio.

Mi ćemo nastaviti slaviti Boga i ovog tjedna, kroz mnogo različitih službi kojim nas je on blagoslovio. Zahvalni smo na vašim potporama i molitvama, te se nadamo da ćete se svi vi jednog dana pridružiti nam u služenju Bogu i međusobno, sve to na Božju slavu.

 

 6. Travanj 2012. Koncert i služba Božja na Veliki petak

Jednom ili dvaput godišnje organiziramo koncert duhovne glazbe. Ovaj koncert održavamo na Veliki petak; pozitivna nervoza nas hvata tokom priprema koje traju danima! Dolazi i preveliki broj ljudi da bismo ih mogli ugostiti u našem Drušvenom domu, no tome je lako doskočiti; održati ćemo ga u Kongresnom centru hotela Antunović! Gosti nam polako pristižu; dočekujemo ih u predvorju hotela, gdje prikupljamo i odjeću koju ćemo odnjeti Romima.

Oko sedam sati počinjemo! Dvorana je puna, i bend kreće sa početnim taktovima! David, naš frontmen poziva sve goste da se pridruže pjesmi i ustanu.

Vedrana sve oduševljava svojim glasom – naročito u pjesmi “Via Dolorosa”, gdje upravo blista, a Ben čvrsto drži ritam i ne dozvoljava odstupanja.

U dinamičnim, angažiranim pjesmama svi si daju oduška i obožavaju Boga svojim veselim glasnom, dok u mirnijim stvarima, u kojima virtuoznost glazbenika ili pjevača dolazi do izražaja, svi pažljivo prate i slušaju.

Bend slavi uz pjesme poput; “Otvori oči mog srca”, “Naš Bog je velik”, “Sve što diše neka slavi” “Glory, glory, halellujah”, “Bog je moćan”…

Pridružuju nam se i naši prijatelji iz udruge osoba s mentalnim poteškoćama “Rotor”; pjevaju “Sretan Uskrs” i zajedno sa nama svima “Krist na žalu”.

Ti mladi ljudi iz Rotora nas oduševljavaju svojom nježnom, djetinjom radošću i ljubavlju. Na njih mora da je mislio Isus kada je rekao “Blaženi siromašni duhom, jer njihovo je Kraljevstvo nebesko!”. Način na koji prihvaćaju svakodnevicu – a naročito kako prihvaćaju ljepotu svijeta! – trebao bi nam svima biti na pameti kao uzor, jer tako lako postanemo nezahvalni i oholi…

Nakon prvog dijela koncerta pastor Andrija propovijeda o aktualnoj stvari; o raspeću i tome kako je Isus tim činom preuzeo naše grijehe.

Podsjeća nas da je on time preuzeo SVE naše grijehe! I zbog toga trebamo živjeti ispunjen život, hrabro i neopterećeno činiti sve što možemo, bez tereta grijeha, bez krivnje i straha.

 

 

 

Svatko na komadiću papira bilježi neku svoju muku, neku svoju tegobu koju želi ostaviti za sobom i od koje želi ići slobodan dalje u životu, uzima čekić i čavlom pribija taj svoj grijeh na križ, kako bi ga tako simbolično predao Isusu, koji je svojom žtvom platio za sve grijehe svijeta, pa tako i za taj, na papiru zabilježen grijeh.

Nastavljamo dalje sa koncertom, dok se tkanina, pokrov na križu mijenja; skida se crna, znak žalosti i tugovanja, i ponovo na križ vraćamo bijelu, kao simbol čistoće bez gijeha i mane. Završavamo koncert pjesmom “živog Isusa slavi”, u čijem izvođenu sudjeluju baš svi; sve se ori od našeg oduševljenog veselja. 

Nakon sve te pjesme i glazbe, osjećamo se radosni, i družimo se veselo, uz ukusne Uskršnje kolače u društvu prijatelja, tih dragih, toplih ljudi! Kako i ne bi bili veseli; slavili smo Boga, približili smo mu se i isjetili zahvalnost zbog njegove veličanstvene ljubavi, i stekli smo još i neke nove prijatelje! Živjeti s Bogom je veselje…

 

 

1. Travanj 2012. Izlet u Mariju Bistricu

Već treću godinu za redom na Cvjetnicu odlazimo u Mariju Bistricu! I ovaj put unajmljujemo autobus – toliko je zainteresiranih da je zauzet do posljednjeg mjesta, pa “prekobrojne” smještamo u još dva automobila – kako bismo svi mogli na izlet. U autobusu atmosfera je odlična; šale, smijeh, dovikivanja, pjesma… i polako već stižemo u Mariju Bistricu.Vrijeme je hladno ali sunčano – odahnuli smo jer smo se plašili lošeg vremena; noćas je padao snijeg i Medvjednica se bijeli.

Nakon kratkog predaha i okupljanja odlazimo do Kalvarije; zastajemo kod svake postaje i govorimo o zbivanjima na njoj – što znače, čemu nas uče, koliko su bolni… na nekima pjevamo uz pratnju violine i gitare; pjesme “Kao Marija”, “Isuse, ti si moj kralj” i “Na križu Isus” i druge.

Pastor Andrija potresno propovjeda uz križeve raspeća Isusa i dvojice razbojnika – upravo blista obasjan suncem dok nam dočarava kako je Krist tim svojim činom preuzeo naše grijehe.

Napokon dolazimo i do posljednje postaje; grob je prazan, smrt je pobjeđena a Isus je uskrsnuo! Radujemo se i pjevamo, slavimo veseli događaj i dobru vijest.

Pri povratku moramo obilježiti i današnji datum; nagovaramo vozača da kaže kako, eto, ima kvar na autobusu i moramo izaći i pogurati ga da zapali. Uvjeravamo ljude sve dok ne počnu izlaziti, pa onda povičemo “Aprililili!!!” :-)

Vraćamo se u Zagreb, u autobusu teku prijateljski razgovori i veselje – “planiramo” kako ćemo napraviti remake filma “Jesus Christ – Superstar!” i dijelimo uloge; tko će biti Juda Iškariotski a tko Marija Magdalena. ;-) Stižemo u naš Društveni centar u Nečujamskoj – i tu počinje zabava! Roštilj sa obiljem mesa, roštilj sa obiljem povrća, gomile razno-raznih salata, sokovi, a potom – izbor iz mnoštva kolača! I pjesma uz gitaru, veselje i šale, razgovori, druženje… sve dok ne padne noć, pa i dulje.

Ovako je naš izlet doživjela djevojčica Sara Brstilo, nećakinja naše drage Štefice:
PUTOVANJE NA MARIJU BISTRICU

Pod proljetnim praznicima mama,seka i ja išle smo sa velikom ekipom na Mariju Bistricu. Mi smo sve u ekipi poznavale.U ekipi je bila i moja baka i njene prijateljice Marica i Kornelija. To sve vodio je Amerikanac Andrija i njegova žena Amerikanka Danijela. Išli smo njihovim velikim autobusom. Kada smo stigli išli smo na križni put. Na križnom putu smo čitali,molili i pjevali. Kada smo završili sa križnim putom imali smo sat vremena odmora. Mi smo išle kupiti medenjake i igračkice. Moja seka si je kupila zečeka koji skače, a ja narukvicu i privjesak. Prošlo je sat vremena i svi smo se našli u autobusu. Tada smo krenuli. David je uzeo zeca od moje sestre i pustio ga po autobusu, svi su se smijali. Došli smo do kuću Amerikanaca i ručali. Zatim smo moju baku i njene pijateljice odveli kući. I naravno kod Marice smo išle na kavu. Došle smo kod kuće i tata nam je rekao da je uživao kad nas nije bilo.Bilo mi je prekrasno i htjela bi sve ponoviti s to istom ekipom.

SARA BRSTILO

 


Jill Noble za tokom svoje misije u Hrvatskoj 2011. vodila blog:

To read a first-person account of Jill Noble’s summer spent interning at Lighthouse of Life Croatia, please visit http://jdbeans.wordpress.com/. On her mission to Croatia, Jill spends her time teaching English to both youth and adults, helping build the local church community, and engaging children in Zagreb from five orphanages that Gospel on the Go works with as well as other kids from the local community around the church. Included below are some memorable quotes, stories, and pictures from Jill’s time in Zagreb so far…

“I fall more and more in love with people here everyday…We talk, we laugh, we hug and we share a bond despite the language barrier.”

“I’ve always dreamed of helping kids in need. To let them know that they matter, that they are important, that no matter what they’ve been through, they can overcome it and move forward, and most importantly, that they are loved not only by us, but also by God.”

“We have a few different things going on here throughout the week. Mondays are our sabbbath so we spend the day resting, or catching up on personal things. Tuesdays we go to the local park and hang out with the kids, playing games, sports, and all kinds of fun things, then the kids come back here to the church for drinks and snacks, an encouraging talk, and then some more fun and games. Wed. nights, we have a “cafe” for the adults. We  have coffee, sing worship songs, and then we have a discussion. We ask questions or bring up topics of all kinds and Pastor Andrew answers the questions, or relates the topic to our lives and how it applies to us spiritually. It’s a fun night of learning and fellowship. Thursdays are the same as Tuesdays. Fridays are spent preparing for the weekend and for periodic outreach events, and at 4:00 Josif and I teach English to the kids. Every other Sat. morning we go to one of the foster homes and love on some kids. Sunday is church. Kicking the day off with a youth service, then the English servce, and finally the Croatian service. So, as you can see we are pretty busy. God is doing amazing things.”

“Sunday was a great kick off to our new summer schedule. The youth service was good, and we are looking forward to more kids joining us for that.”

“On Friday we visited one of the children’s homes. Going into it, I know that each kid has a story…I desperately want to communicate FULLY with these kids…I gather myself and head into the living room where David is playing cards with a 9-year-old. He asks her (in Croatian) if she wants to play with me and she nods “yes,” so I take David’s spot and we engage in a game of “war.” Perfect. I know this one. We played two rounds,  she took the first,  I took the second. When we played the same card causing a “war,” we’d lay 3 cards face down, get all worked up holding the 4th card, look at each other, say “ready, go!” in unison, lift our arms all the way up, and then slam that final card down face up while laughing to see who’d won the pile. It was great and the language didn’t matter…Love is a language in every language. You don’t need words to speak it.”

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

*